Staro japansko brojanje godina
Staro japansko brojanje godina odnosno šema japanskih kalendarskih razdoblja ("era") je uobičajena kalendarska šema kojom se služi u Japanu. Godine se u ovom brojanju definira kombinacijom japanskog imena godine (jap. 年号, nengō, doslovno na hrvatskom: "ime godine", kin. niánhào) i broj godine unutar te ere. Primjerice godina 2024. je Heisei 36. Kao i drugdje u Istočnoj Aziji uporaba nengōa, također zvanog "gengō" (元号), korijene vuče iz običaja carske Kine. Japanski je pak sustav neovisan i o kineskom, i o korejskom i o vijetnamskom starinskom sustavu brojanja godina. Za razliku od nekih sličnih sustava, japanska su imena za razdoblja još u uporabi. Vladini uredi obično zahtijevaju imena razdoblja i godina kod službenih dokumenata.
Imena četiriju razdoblja koja su uslijedila nakon što je 1868. svršilo razdoblje Edo može se pisati skraćeno na način da se uzme prvo slovo iz imena tih razdoblja pisanih latiničnih imena. Primjerice, S55 znači Shōwa 55 (t.j. 1980. godine), H22 označuje Heisei 22 (2010. godina). Sa 64 godine trajanja, razdoblje Shōwa najdulje je japansko razdoblje do danas.
- Brown, Delmer M. i Ichirō Ishida, ur. (1979.). Gukanshō: The Future and the Past. Berkeley: University of California Press. ISBN 0-520-03460-0; ISBN 978-0-520-03460-0; OCLC 251325323
- Daijirin, 2. izd.
- Daijisen, 1. izd.
- Kōjien, 5. izd.
- Titsingh, Isaac. (1834.). Nihon Odai Ichiran; ou, Annales des empereurs du Japon. Paris: Royal Asiatic Society, Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. OCLC 5850691
- Varley, H. Paul. (1980.). Jinnō Shōtōki: A Chronicle of Gods and Sovereigns. New York: Columbia University Press. ISBN 0-231-04940-4; ISBN 978-0-231-04940-5; OCLC 59145842
- 二中歴1 第一~第四(尊経閣善本影印集成) ISBN 4-8406-2314-7.
- 二中歴2 第五~第十(尊経閣善本影印集成) ISBN 4-8406-2315-5.
- 二中歴3 第十一~第十三(尊経閣善本影印集成) ISBN 4-8406-2316-3.
- 所功, (1977.). 日本の年号 揺れ動く<元号>問題の原点. 雄山閣.
- 井上清, (1989.). 元号制批判 やめよう元号を. 明石書店. ISBN 4-7503-0236-8.
|